Srednjovjekovni Knin

Knin u srednjem vijeku, do osmanskog uništavanja i osvajanja tvrđave 1522, predstavlja nešto sasvim drugo od današnjeg grada. Specifično, ono je danas zadnja rupa na svirali u kulturološkom smislu unutar RH (prisjetimo se, ne toliko davnog, etničkog konflikta i sveprisutne apatije), a pola tisućljeća prije predstavlja samo središte Hrvatske i ondašnjeg kulturnog života od samog početka u 9. stoljeću.

Kratka predosmanska povijest

Knin se prvi put spominje sredinom 10. stoljeća u De Administrando Imperio (“O upravljanju carstvom”) kao centar kninske županije unutar Hrvatske. U sačuvanim ispravama kninski župani javljaju se kao pratnja hrvatskim vladarima. U istom periodu (9.-10. stoljeće), na mjestu Kapitul pokraj današnjeg željezničkog mosta počinje se graditi znameniti kraljevski samostan Svetog Bartolomeja, čiji su opati također zabilježeni u pratnji vladara tokom 11. stoljeća. Okolica Knina je također mjesto intenzivnog graditeljstva tokom ranijeg srednjeg vijeka. Tako imamo arheološke ostatke 5 Romaničkih crkava u kraljevskom selu u današnjoj Biskupiji (starinski zvano Kosovo), gdje je po legendi ubijen zadnji narodni vladar Dmitar Zvonimir. Arheološka istraživanja time potvrđuju navode Ljetopisa popa Dukljanina o “5 crikva u Kosovah”. Ondje je od sredine 11. stoljeća bilo sijelo tzv. “hrvatskog biskupa” (episcopus Chroatensis), u crkvi svete Marije. Biskupija je osnovana na nalog hrvatskog kralja, najvjerojatnije Stjepana I., kao dvorska biskupija, te se ono u neku ruku može smatrati početkom i kninske biskupije. Kroničar iz 18. stoljeća Daniele Farlati navodi da je prvi biskup ove biskupije bio Marko Giudice.

Iako je Knin, sudeći po arheološkom bogatstvu ranosrednjovjekovnog perioda na kninskom području, bio jedno od najistaknutijih središta Hrvatske već u 10. stoljeću, smatra se da je postao trajnom prijestolnicom za vrijeme Zvonimira zbog količine njegovih isprava izdanih u gradu. Kroničari također navode da je u Kninu stolovao kralj Petar, te se iz njega uputio prema Gvozdu, gdje je u bitci protiv Mađara izgubio život. Pretpostavlja se da je tom prilikom osnovana župna crkva posvećena ugarskom svecu i kralju Stjepanu I., koja se nalazila odmah izvan zidina kninske tvrđave.

Nakon što je narodna dinastija Trpimirovića izumrla, Hrvatska dolazi u ruke mađarskih Arpadovića, a kraljevski benediktinski samostan u Kninu prestaje s djelovanjem, te ga kralj Gejza II. daruje splitskoj nadbiskupiji u ispravi 1175.

U splitskom crkvenom saboru iz 1185., na temelju prethodne hrvatske biskupije stvara se nova, kninska, a biskup prebacuje svoje sijelo u sam Knin, te se ondje, po nalogu prepozita kninskog kaptola Dobroslava počinje na mjestu prethodnog kraljevskog samostana graditi 1203. nova katedrala. Katedrala je posvećena između 1270. i 1272. za vrijeme biskupa Nikole, te je tom prilikom opisana kao “veličanstvena”. Lokacija je u izvorima navedena i kao “ante portam latinam” – blizu latinskih vrata. Tu je nastao spor sa splitskom nadbiskupijom oko zemljišta na kojemu je građena. Ivan Tomašić u 16. stoljeću u svojemu Chronicon breve regni Croatiae navodi da su se u katedrali nalazili posmrtni ostaci kralja Dmitra Zvonimira. U isto vrijeme spominje se po prvi put kninski trg (forum) kao dio titule lokalnog službenika. U tom se periodu spominje i kao sjedište banskog sudbenog stola, te sijelo dvora hrvatskog hercega, najčešće kraljevog najstarijeg sina.

Početkom 14. stoljeća dolazi pod vlast moćnih bribirskih knezova, da bi ondje 1322. nakon poraza kod Blizne, bio zarobljen ban Hrvata Mladen II. od strane kralja Karla I. Anžuvinca. Ondje je kralj prvotno došao i sazvao hrvatsko plemstvo u svrhu obnavljanja kraljevske vlasti. Nakon njih, dolazi pod vlast utjecajnog vojvode Ivana Nelipića, koji iz Knina vlada kao “kninski knez”, te u kninskoj okolici uspješno se odupire nastojanjima kralja i Bribiraca. Slavonski ban pod kraljevim naredbama 1344. pokušava se probiti u Knin sa oko 4,000 vojnika, ali ne uspijeva jer je Knin “previsok i pretvrd”. Grad ipak ponovo dolazi pod vlast Anžuvinaca nakon što Luj I., skupa sa banovima Slavonije i Bosne, prisili udovicu Nelipića, Vladislavu Kurjaković na predaju. (opsada sa 10,000 vojnika, sa dodatnih 30,000 vojnika pod kraljem koji se uputio prema gradu) Tom prilikom spominje se po prvi put u izvorima palača kninske tvrđave, skupa sa glavnom dvoranom. (sala palatii dicti castri tininii)

U idućim desetljećima (1360.-te) znamo da se u Kninu na dan Svetog Bartolomeja održavao veliki godišnji sajam (jedan od najvećih u Hrvatskoj), te da su se u njemu sklapali poslovi i sabirali trgovci iz dalmatinskih gradova i okolnih regija, ali i Slavonije. Saznajemo da se u podgrađu nalazila kolonija trgovaca iz dalmatinskih gradova. U 14. stoljeću također imamo spomen utvrde Lab, u kojoj je stolovao banovac (podban), proširenog sklopa kninske tvrđave, u kojoj su se nalazile kuće, staje i kupelji za administrativno osoblje, te plemićki sudbeni stol (“stol tninski”) kao neka vrsta vrhovnog suda za Hrvatsku (i Dalmaciju), a koji se nalazio na prostoru sklopa tvrđave. Grad se, u posljednjim desetljećima, našao pod vlašću bosanskog kralja Tvrtka, čiji je kancelar postao kninski biskup.

U 15. stoljeću kninski kaptol postaje mjestom javne vjere (locus credibilis) gdje se rješavaju pravni poslovi, institucija koja idejno potječe iz Ugarske. Po prvi put se spominju druge crkvene građevine poput župne crkve Svetog Stjepana Kralja, crkve Svetog Duha, franjevačkog samostana i crkve Svete Marije. Razne znamenite ličnosti dolaze na pozornicu grada od Nelipića, Frankopana do Hrvoja Vukčića Hrvatinića. U gradu boravi na nekoliko godina početkom stoljeća kralj Žigmund Luksemburški, gdje skupa sa banom Dalmacije i Hrvatske uređuje pravne poslove. Grad priznaje vlast Ladislava Napuljskog, gdje on izdaje svoju prvu povelju. Bosanski kraljevi i Mletačka republika pokušavaju uspostaviti vlast nad gradom, kojeg u svojim pismima referenciraju kao “prijestolnicu i glavnim mjestom Hrvatske”. (quod est caput et prinipalis locus Croatiae)

Sredinom 15. stoljeća, grad i okolica bivaju podvrgnuti osmanskim napadima kada je zabilježeno da je jedan kninski franjevački samostan uništen i opljačkan. Okolica Knina se sustavno ispražnjava migracijama ili sabijanjima plemstva u sam Knin. Serija opsada 1493., 1513., 1514. (10,000 vojnika) sustavno u potpunosti uništavaju podgrađe, te osvajanjem kninske tvrđave sa oko 25,000 vojnika i značajne količine artiljerije, Knin u potpunosti potpada pod Osmansko Carstvo. Kninska katedrala jedina preživljava turska razaranja.

Jedna zanimljivost jest da je otac znamenitog Jurja II. Draškovića (1525.-1587.), Barol naveden u ispravi kao “kninjanin”.

Opseg srednjovjekovnog Knina

Mišljenja sam, a to je i izgledno, da kninsko pograđe nije obuhvaćalo samo sjeveroistočne dijelove brda Spas, već čitav prostor do današnjeg željezničkog mosta. (Kapitul) Glavni dokazni uteg tome je ubrikacija kninske katedrale, za koju znamo iz izvora da se nalazila u podgrađu. Stariji autori, poput arheologa i povjesničara Stjepana Gunjače, osporavali su izvorno mjesto sijela kninskog biskupa na Kapitulu potkrepljujući svoje stajalište tezom da je Kapitul dobio ime po tome što je tamo biskup svoje sijelo premjestio nakon što je originalno sijelo uništeno u turskim razaranjima. Postoje dva glavna problema oko te teze. Prvi je taj što nema nikakvih izvora koji bi takvo nešto potvrdili. A drugi je taj što to vrlo kratkotrajno biskupovo sijelo ima malu vjerojatnost dobiti takav naziv, jer ono mora biti puno više ustaljeno u sjećanju i dugotrajnije. Nadalje, Gunjača tvrdi da je kninska katedrala nosila titular Svete Marije, a ne Svetog Bartolomeja, po kojemu je također nosio kraljevski samostan iz 10. stoljeća. Ova teza je otkrićem nove dokumentarne građe u potpunosti uklonjena. Smatram da je teško da bi se podgrađe izvorno formiralo na obroncima ili samom brdu jer ono nije prikladno za formiranje trga ili mjesta trgovanja, za razliku od ravnice ispod. Vjerojatnije je da se tu formirao trg, pa da se onda podgrađe širilo gore prema tvrđavi i s druge strane, prema Kapitulu. Temeljita arheološka istraživanja tog prostora će ispitati tu teoriju.

Drugi autori, poput Ante Jurčevića, tvrde da je Kapitul bio odvojen od samog Knina, radeći usporedbu sa Kaptolom i Gradecom u Zagrebu. No, i to je kontradiktorno sa samom povijesnom dokumentacijom, ali i okolnostima u tadašnjoj Dalmaciji i Hrvatskoj. Naime, nema niti jedan drugi potvrđeni primjer da je sijelo biskupa bilo odvojeno od matičnog grada ili mjesta po kojemu taj biskup nosi ime. (kao što je prethodno već argumentirao Gunjača) Nadalje, izvori eksplicitno navode katedralu u podgrađu (quod est in eius suburbia).

Iako je detaljna dokumentirana građa ili izgubljena ili uništena tokom burne povijesti u 16. stoljeću nadalje, povjesničari su uglavnom složni da se podno kninske tvrđave stvorila značajna urbana aglomeracija. Knin je imao važnu administrativnu, sudbenu, crkvenu, trgovačku i vojno-stratešku ulogu kao ulaz u Dalmaciju, te sjecište puteva priobalnog dijela sa unutrašnjosti. Kninska biskupija je bila prostorno najveća biskupija srednjovjekovne Hrvatske i Dalmacije, te prema pisanju crkvenog povjesničara Farlatija, po pitanju stepena ugleda i dostojanstva njenih odličnika “nije zaostajala nimalo za ostalim u Dalmaciji”. Već je rečeno da ono postaje svojevrsnim vrhovnim sudbenim tijelom u Hrvatskoj, a već je bilo riječi o trgovačkoj i administrativnoj ulozi grada. Iako nema podataka koji bi mogli dati procjenu broja stanovnika, vjerojatno je ima barem na razini tipične dalmatinske komune, oko 5,000, a i preko 10,000 ukoliko su moje teze o prostranosti grada točne.

Danas pojam “podgrađe” obuhvaća samo prostor brda Spas, no treba razlikovati srednjovjekovno i novovjekovno podgrađe. Moja je teza, dakle, da je tokom razaranja prvotno uništen dio Knina između Kapitula i brda Spas (tamo gdje se najvjerojatnije nalazio Kninski trg – forum), te se preko njega raščistilo i iskopalo umjetni jarak (Krka) koji je razdvajao Kapitul od ostatka podgrađa. (prilog u tome ide zapis sa sabora u Budimu oko 1502. koji navodi da je dio podgrađa uništen, a u isto vrijeme dio novca osiguran za iskop jarka) Staro podgrađe je gotovo potpuno nestalo nakon što su turci zapalili ostatke 1510., a osvajanje Knina je okončano 1522. zauzećem kninske tvrđave. Nakon osvajanja stvorilo se novo podgrađe naseljavanjem vlaha i ostalog pravoslavnog stanovništva preko dijela starog podgrađa ispod tvrđave, ali iznad jarka izvorno namijenjenog za obranu od Turaka.

Naposljetku, srednjovjekovni splitski kroničar Miha Madijev daje indikaciju da je čak i Topolje moglo činiti dio Knina, doduše izvan zidina. (iako za to nema sigurnije potvrde) Naziv podgrađa upućuje na to da Knin nikada nije dobio kraljevske slobode, kao niti jedan drugi grad na području srednjovjekovne Hrvatske, s obzirom da je ondje vladao feudalni partikularizam plemstva na štetu samih vladara. Suburbium označava dio Knina u odnosu na tvrđavu dok civitatis označava Knin kao cjelinu.

Za potrebu ovog članka, napravio sam parcijalnu rekonstrukciju na osnovi povijesnih prikaza, arheoloških nalaza i dokumentacije:

1. Kastrum Knin, sa gorenavedenom palačom, gdje borave knezovi, kraljevi, banovi, hercezi
2. Prošireni sklop kninskog kastruma, sa kućama, stajama i kupelji, mjesto administrativnog osoblja, vjerojatno mjesto kninskog sudbenog stola
3. Kastrum Lab, sijelo banovca, postoji mogućnost da se ispod ovog kastruma nalazilo naselje (“Labwar”)
4. Kninsko podgrađe, gdje boravi samo stanovništvo Knina i trgovci, sa južne strane prikazane su kućice, branić-kula, most, ostaci zidina podgrađa i vrata na osnovi mletačke karte Dalmacije iz sredine 16. stoljeća (https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b6/KninPrikaz1500s.png), koja ih prikazuje. Sa te strane u podnožju se vjerojatno nalazila crkva Svetog Duha.
5. Kapitul, gdje se nalazi trobrodna kninska katedrala dimenzija 32×14, sa pobočnom kapelicom i zvonikom, te biskupskom palačom i dvorištem, koje čine kaptolski kompleks. Naziru se i ostaci pobočnih zgrada. Kompleks je rekonstruiran od strane arhitekta Ćirila Ivekovića 1927.
6. Arheološki ostaci velike građevine, možda vijećnice. Zabilježena na karti Knina krajem 19. stoljeća.
7. Arheološki ostaci stambene građevine koja se datira u 12. ili 13. stoljeće (novija iskopavanja)
8. Arheološki ostaci dvije crkvene građevine ispod vojničkog groblja pokraj Loredanovih vrata. Uz prošireni sklop kninske tvrđave iznad nalazila se župna crkva Svetog Stjepana Kralja

(?) – predstavlja moguću lokaciju kninskog trga, gdje je kasnije napravljen jarak od rijeke Krke.