Glasanje i demokracija

Neki kažu da je demokracija mrtva (ili čak “zastarjeo” sustav), preciznije bi bilo reći da deficitarna demokracija koju imamo u RH jednostavno ne funkcionira, a da bi funkcionirala mora postojati kritična masa građana koji tu demokraciju prakticiraju. Naši građani, doduše, žive u mentalitetu u kojemu se očekuje da država sama od sebe riješi vlastite (i njihove) probleme bez osobnog angažmana i inputa, kao relikt nekih prošlih (nedemokratskih) praksi. Kako francuski filozof Joseph de Maistre kaže, a i ovdje je vrlo primjenjivo, demokracija omogućuje da narod dobije točno onakvu vlast kakvu zaslužuje.

Izgovori za neaktivnost uključuju tvrdnje da su sve stranke iste, no takvo nešto se ne može znati kada se od samog početka ove države bez prekida izmjenjuju iste dvije stranke proizašle iz struktura KPJ-a, bez da se trećoj strani uopće dala prava prilika da upravlja državom sa ovlastima kakve imaju (ili su imale) dvije vječito najveće stranke u državi. Naime, ako na izborima HDZ dobiva glasove i mandate unatoč svim aferama koje ih prate, zašto bi imalo mijenjali svoj (koruptivni) način ponašanja? Izbori su poluga kojim građani kažnjavaju njima nedopustivo ponašanje, te time u demokraciji upravo građani trebaju predstavljati korektiv lošem upravljanju mijenjanjem, te rušenjem loših stranaka i aktera. Da to u Hrvatskoj nije slučaj govori statistička anomalija u kojem unatoč katastrofalnom javnom ocjenom vladinih politika, oni i dalje dobivaju vodeći rejting koji se ne može pojasniti “kupljenim biračkim tijelom”, već i apatijom barem 50% registriranih birača koji na izbore niti ne izlaze, ali si evidentno uzimaju za pravo pisati bjesomučne komentare na društvenim mrežama o nefunkcionalnošću države i korupciji.

Zašto glasati?

1. Političari se moraju mijenjati kao pelene; što su dulje na vlasti, to je sve više zasrano, sve dok govna ne dođu do grla. Što se neki gradonačelnik dulje održi na vlasti, svoje koruptivne korijene pušta još dublje i uspostavlja još više veza i aktera u koruptivnoj hobotnici. Tada je bitno glasati protiv čak i u slučaju da alternativa nije puno bolja.
2. Svaki dodatni glas za neku drugu “opstruirajuću” stranku znači veći omjer “%” za tu stranku u odnosu na druge, a time i manju proporciju (%) osvojenih glasova u slučaju HDZSDP, a time i manje mandata i osvojenih mjesta za Sabor. To drastično otežava provođenje (koruptivnih) politika tih stranaka i drastično suzuje prostor za manevar i koruptivno djelovanje. Dokaz tomu je bivša vlada Tihomira Oreškovića u kojoj je dolazilo do neprekidne opstrukcije od strane Mosta, nakon čijeg razilaženja HDZ nije uspio osigurati parlamentarnu većinu, što je konačno dovelo do novih izbora (“nestabilnosti”, kako ju naziva današnji HDZ-ov premjer Plenković), i smjene čelnika HDZ-a Tomislava Karamarka. Valja napomenuti da je ovome prethodilo 60%, rekordne izlaznosti na izborima 2015, a razlika je išla uglavnom Mostu. Koliko god netko pokušava napadati Most zbog koaliranja sa HDZ-om, činjenica je da su oni predstavljali ozbiljnu opstrukciju HDZ-ovom djelovanju i trn u oku, te da dokazuju da se isplati glasati za “alternativce”, ako zbog bilo čega, to prcanje takvih likova u glavu. (obratite pozornost na Plenkovićeve izjave prema Mostu, definitivno se osjeća frustracija i gnjev prema njima) Nemoj glasati ZA nekoga, već PROTIV nekog drugog, postoji pojam “protestni glasovi”, koristite to demokratsko pravo kao dio revolta i protesta protiv korupcije.
3. Ako ne možete izdvojiti 5 minuta svojeg vremena svake 2-4 godine kako biste zaokružili listić i time rekli šta mislite, nemate moralno pravo žaliti se na bilo što. Nedjelovanjem implicitno odobravate tkogod dođe na vlast, a to znači poluglas za HDZSDP
4. Upornost se isplati. Potrebna je treća opcija, a takve treće opcije treba kontinuirano izglasavati kako bi se stvorilo okruženje u kojemu se političkim strankama daje do znanja da postoje jasne posljedice za njihov obrazac ponašanja, te da će biti kažnjeni od strane naroda. Ne odustajte ako naiđete na prvu prepreku. Ne radite izgovore.
5. Svi parlamentarni izbori od neovisnosti do danas imaju izlaznost od maksimalno 60% registriranih birača. Bandić svoje mandate temelji na podršci od oko 20% registriranih birača grada Zagreba. Hdz na prethodnim izborima ima 37% na izlaznost od 47%. (oko 17-20% sveukupno svojih vjernih birača i ovisnika) Mislite da politički pejzaž neće biti bitno drukčiji ako se 40-60% neaktivnih birača aktivira? Ne možete to sigurno znati ako nikada niste probali. Izgovor “nema smisla glasati jer nitko drugi to ne radi” je logička pogreška jer vi sebe svrstavate kao dio tog problema, i ono je vjerojatno isti izgovor za ostale koje spominjete, što je zapravo logički apsurd. Ne radite izgovore.
6. Država stagnira ili nazaduje apatijom, a ne korupcijom. Političari neće sami od sebe prestati biti koruptivni ako se politički osobno svaki od pojedinca kojima je dosta ne angažira. “Politički angažman” je praćenje politike i sudjelovanje u procesima i polugama u obliku pritiska preko protesta ili glasovanja. Onaj tko očekuje da država sama od sebe riješi svoje probleme zapravo želi diktaturu (ne demokraciju) u kojoj centralna vlast nema potrebu kupovati glasove i podršku preko proračuna zasnovanog na porezima, te iskorištavati sveopću apatiju preko socijalističkog mentaliteta koji očekuje svemoguću državu da riješi sve vaše probleme.
7. U SFRJ nisi čuo za korupciju ne zato što nje nije bilo, već zato što nije bilo neovisnih medija koji bi takvo nešto istraživali, ili o tome izvještavali. Propitkivanje visokorangiranih dužnosnika u tadašnjem režimu rezultiralo je odvođenjem na goli otok po kratkom postupku, što je zapravo supresija informacija. Jugoslavija je bila tek iluzija pod krinkom “bratstva i jedinstva” koja je rezultirala bankrotom sredinom 80-ih. Diktature nisu dobar model.

Ne valja ponavljati da SDP nije alternativa, njihovim izglasavanjem nakon ovoga nastavljamo stari, uhodani ciklus, nakon čega ponovno ide HDZ. SDP će svojom kriminalnom nesposobnošću i deluzijama oko ekonomije (Piketty) uništiti državu prije HDZ-a, podsjetimo se samo Milanovićeve vlade i njenog odgovora na krizu. Oni su dobili svoju priliku voditi državu višestruko i profućkali su je, idemo dalje.

Dakle, dolazimo do zaključka da upravo građani predstavljaju korijen svih problema u ovoj državi, a ne političari, a da mijenjaš političare moraš mijenjati i socijalistički mentalitet građana. Šta vi mislite, jesu li građani RH ignorantni idioti kojima jedino rješenje predstavlja bježanje od problema repom između nogu (emigracija), ili je riječ o nečemu drugom?