U našoj se književnosti često se uzdižu literati baroknog i renesansnog Dubrovnika (tadašnje dubrovačke republike) kao najbolja dopreporodna ostvarenja kojima treba težiti, pritom zanemarujući književna dostignuća sjevernijih hrvatskih regija. Takva zanemarivanja uglavnom su plod političko-lingvističkih kretanja koja su zadesila Hrvatsku u 19. stoljeću kada se, u svrhu ujedinjenja svih Slavena, gurao jezični koncept zasnovan naContinue reading “Gundulić i dubrovačka književnost su precijenjeni, čitajte Vitezovića”